Home

DUŠAN RADOVIĆ





29.11.1922. - 16.08.1984.


Dušan Radović rođen je u Nišu, u Prilepskoj ulici, 29.11.1922. od oca Uglješe, železničara, sina prote Mihaila iz Čačka, i majke Sofije, domaćice, rođene Stefanović, iz Niša. Bio je treće od četvoro dece. Živeo je, kako sam kaže, između dve porodice, veoma različite.Porodica Radović bila je iz Čačka - prosvećena, obrazovana,stroga i puna vrlina. Druga je bila porodica Stefanović iz Niša u kojoj je bilo običnih ljudi - železničara, ali punih topline i ljubavi.

Porodica Dušana Radovića se iz Niša preselila u Suboticu 1928. godine gde on završava osnovnu školu i 6 razreda gimnazije. Od 1938. živi u Beogradu. Studira filozofiju a zatim radi na raznim poslovima. Bio je glavni urednik "Pionirskih novina", urednik Programa za decu Radio Beograda, urednik Programa za decu Televizije Beograd, urednik lista "Poletarac", novinar "Borbe" i od 1975. godine urednik "Studija B". Najširoj publici Duško Radović je poznat po aforizmima kojima je budio Beograđane na talasima radija "Studio B", koji su kasnije objavljeni u tri knjige "Beograde dobro jutro".

U njegovoj porodici se živelo strogo i ozbiljno. Otac je bio veoma privržen porodici i Dušan ga je obožavao bez obzira što je bio strog. Prvu pesmu napisao je sa 9 godina i posvetio je njemu. Pisao je pesme, priče, humoreske, aforizme, scenarije za igrane i dokumentarne filmove. Pojedine njegove knjige prevedene su na nemački, ruski, engleski i druge jezike. Za svoj rad dobio je niz nagrada. Izdvajamo nagradu Zmajevih dečjih igara, Neven, Mlado pokoljenje i druge. Za tekst pozorišne predstave Na slovo, na slovo dobio je nagradu Sterijinog pozorja, a za zbirku Smešne reči počasnu diplomu Hans K. Andersen međunarodnog društva za brigu o knjigama za decu. Posthumno dobija BIGZ-ovu nagradu. Zahvaljujući njemu u Beogradu izlazi "Poletarac", jedan od najboljih časopisa za decu u Evropi. Beograđani i sada pamte njegovu radio-emisiju "Beograde, dobro jutro" kojom ih je budio.

Mislio je da poezija treba da obraduje a ne da zbunjuje čitaoce .Deci je pružio dobro književno štivo, zdravu pouku, igru i oslobodio maštu. Voleo je rad, istinu, a prezirao nerad i sve što laže sebe i druge. Običnim, razumljivim jezikom pomaže da u životu sagledamo ono što je istinito, pravo i da razvijamo moderan književni ukus. Prema deci se odnosi sa poštovanjem kao prema odrasloj, ozbiljnoj publici. Njegov rad je riznica pouka i poruka kao što su:

- Čast đaku
- Poštovana deco, budite iskreni i strogi prema svima koje volite, do kojih vam je stalo a lepo vaspitani za sve druge prema kojima ste ravnodušni
- Ko ume da se raduje ima čemu da se raduje
- Radost je privilegija onih koji misle skromno o sebi a lepo o životu
- Ne morate vi trčati, neka trče deca, deci je to lakše i prirodnije
- Imati prijatelja, to znači pristati na to da ima lepših , pametnijih i boljih od vas. Ko to ne može da prihvati, nema prijatelja
- Neko iz detinjstva ponese samo uspomene a neko sačuva u očima, ušima, u srcu još malo one radoznalosti i nemira pa ume da se igra i raduje malim stvarima
- Ne morate biti ni dobri ako vam je dobrota jedina vrlina. Lenji i dobri, nesposobni i dobri, ravnodušni i dobri samo su kompromitovali dobrotu


=============================================





MALI VELIKI ŽIVOT DUŠANA RADOVIĆA



U mladosti je Dušan Radović opevao ljubičicu belu. I to je ispravljao celog svog života.

Imao je potrebu da se celom narodu izvinjava. Kad sam jednog jutra 1984. godine, po njegovom pozivu, svratio u Studio B, pokazao mi je gomilu knjiga koju mu je baš poštar doneo. Pero Zubac mu je slao svoj opus namenjen deci, u želji da promeni Radovićevu izjavu da je neće uneti u Antologiju srpske poezije za decu. Duško je izdvojio Zupčevu knjigu pesama "Tito je naš drug" i sa uzdahom mi rekao:

- Kad ja ispaštam četiri stiha, kako će on celu knjigu?

Pravili smo mu poslednjih godina dosetke, i previše surove, da je on, još četrdeset i neke, dao ideju za Kuću cveća. To ga je grizlo kao i opaka bolest. Tešilo ga je i lečilo to da mu je emisiju "Beograde, dobro jutro", definitivno zaustavio moćnik sa ljubičastim prezimenom.

Bilo je to onda, kada je u svojoj emisiji tražio nacionalizaciju koja bi obuhvatila samo imovinu članova Saveza komunista.

- Kad više ne bude ni vas, ni vaše slave i privilegija, vaša deca će prodavati Dedinje deci fudbalera, pevača, trgovaca i nakupaca. Posle kraće pauze, Dedinje će ponovo postati ono što je nekad bilo – kad je ovo čuo, moćnik sa ljubičastim prezimenom je zaključio da je bolje zaustaviti emisiju i odložiti propast Dedinja.

Zaustavljanje emisije nije izvršeno istog dana, pa se još sutradan čulo:

- Kad već možemo i moramo bez Tita, mogli bismo i bez mnogih drugih.

Posle se moglo bez emisije!

Radović nije mogao da stane, pa je ustavljen.

Predsedništvo Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije je 8. novembra 1982. godine razmatralo aktuelna idejno-politička pitanja informativnih delatnosti i 16. novembra objavilo zaključke, u kojima stoji:

"Aforizmi u popularnoj satiričnoj emisiji `Beograde, dobro jutro` u poslednje vreme sve češće imaju obeležja političkih poruka sa izraženom moralističkom i demagoškom pozadinom. Sadržina tih poruka ponekad je krajnje destruktivna i neprihvatljiva. Potrebno je izvršiti podrobniju analizu idejne usmerenosti ovakvog delanja."

Usledila je analiza i cenzura.

Posle nesporazuma sa "nekim političarima" (znao im je imena, ali ih je kažnjavao nepominjanjem), Radoviću je bilo rečeno da više ne radi. On nije hteo da ne radi, sramota čoveka. Kako je već mogao – odlučio se za penziju.

Kad nije mogao da radi, rekao je: "Ja više neću govoriti!"

Posle su mu neki političari, narod je to tražio, rekli da radi, a on nije hteo. Nije želeo da se prilagođava ukusu onih koji su protiv njega. Rekao je da hoće u penziju, lakše mu je bilo da sebe iz javnosti povuče, nego da povuče reč. On jeste i vodeći pesnik za decu, ali nije čovek koji se igra sa: uzimala-davala, sa mačkama spavala. Nije on ni aparat da se uključuje i isključuje na dugme. Ne zna se šta je tačno rekao baš tada, možda ovo: "Lako je vama, vi živite, po vašem mišljenju, dobro. Mi bismo, po vašem mišljenju, morali živeti još bolje, ali nam smeta naše mišljenje."

Čudan je bio odnos između Dušana Radovića i Slobodana Glumca.

Onaj koji mu je prvo, kao partijski funkcioner zadužen za pisce, zagorčavao život, koji ga je kao direktor "Borbe" šezdesetih sputavao, dao je Dušanu Radoviću sve slobode, kao direktor i glavni urednik Studija B.

Glumac je, Radovića u odlasku, preklinjao da se ne kune da više nikad neće voditi emisiju "Beograde, dobro jutro".

A Radović je mislio da se, sa penzijom, vrati u detinjstvo.

"Bili smo dobri ljudi još onda, ili smo ostali deca, kako hoćete, tek, u meni danas nije teško prepoznati ono negdašnje dete, od toga kako se obuvam, do toga kako se radujem i šta volim. Teško je poverovati da se za deset ili petnaest godina može postati čovek, ili drugi čovek. I to kad na kraju opet podetinjimo, dokaz da od detinjstva nikad nismo daleko…"

Tada ga je neko pitao šta je život. Novinar veli da je to jedno od pitanja koje ne vredi postavljati. Radović se nije složio sasvim, pa je odgovorio: "Ipak je bilo zanimljivo roditi se i videti šta je to. A žao mi je svih onih koji nisu rođeni i koji nisu videli sve to."


Milovan Vitezović



ZVUČNI ARHIV "RADIJA 103"


(najava: Žarko Obračević)



(glas Duška Radovića)



POVRATAK NA PRETHODNU STRANICU





RADIO 103
Georgija Dimitrova 11
24000 Subotica

Marketing: +381 (0) 24 / 580-440
Studio: +381 (0) 24 / 555-103